Kako rizici postaju složeniji i nepredvidiviji, a korisnici sve više zahtevniji, posebno sa generativnim AI (veštačka inteligencija ili Artificial Intelligence) alatima na dohvat ruke, osiguravači više ne mogu da procenjuju rizike na način na koji su to radili do sada. Postaje sve važnije da osiguravajuća društva unaprede tehnološku i operativnu izvrsnost, inoviraju rešenja za proizvode
Osiguranje je osnovna komponenta ekonomije i društva: ono podržava napredak i pomaže čove-čanstvu ka sigurnijem napretku. Međutim, fokus na marže osiguranja i solventnost generalno je pojačao uzdržan tempo u pogledu inovacija i modernizacije.
Ovo je često rezultiralo neodrživim ili neoptimalnim strategijama za reagovanje na manje predvidljive skokove ili padove u specifičnim poslovnim linijama i profitabilnosti. Na primer, visoka inflacija i učestaliji gubici, stvaraju pritisak na profitabilnost linija neživotnog osiguranja poslednjih godina. Mnogi osiguravači su odgovorili povećanjem cena premija, pa čak i povlačenjem pokrića za određene visoke rizike.
Ipak, kako rizici postaju složeniji i nepredvidiviji, a korisnici sve više zahtevniji, posebno sa generativnim AI (veštačka inteligencija ili Artificial Intelligence) alatima na dohvat ruke, osiguravači više ne mogu da procenjuju rizike na način na koji su to radili do sada. Postaje sve važnije da osiguravajuća društva unaprede tehnološku i operativnu izvrsnost, inoviraju rešenja za proizvode i prošire ponudu vrednosti osiguranja – čineći sigurnosnu mrežu osiguranja pouzdanijom, dostupnijom i otpornijom. Modernizacijom i racionalizacijom infrastrukture, operacija i poslovnih modela, osiguravači mogu razviti pristup modeliranju rizika, proceni, analizi i ublažavanju rizika koji je više okrenut budućnosti.
Industrija će možda prvo morati da ponovo izgradi dobru volju među zainteresovanim stranama kako bi pomogla da podrže svoje ciljeve. Zaista, mašinsko učenje i veštačka inteligencija mogu prikupljati i analizirati ogromne količine i izvore podataka, ali osiguravači treba da obezbede transparentnost i pravičnost kako bi pomogli da ovi pristupi budu prihvatljivi za potrošače i re-gulatore.
Štaviše, brzo promenljive preferencije kupaca i tehnološki napredak mogu otežati osiguravačima da budu konkurentni. Stvaranje novih proizvoda i mogućnosti može biti dugotrajno, neizvesno i kapitalno intenzivno.
Kako poznati rizici eskaliraju i javljaju se novi, osiguravači treba da ostanu otporan izvor finansijske sigurnosti u okruženju promena i neizvesnosti. Ovo će sigurno zahtevati agilne, inovativne operativne modele i usvajanje naprednih tehnologija. Kako se tempo promena ubrzava, osiguravači bi trebalo da razmotre kako da postanu okretniji kako bi se brzo i efikasno prilagodili načinu komunikacije sa potrošačima, distributerima, vladinim agencijama, partnerima, pa čak i sopstvenom radnom snagom.
Gledajući ka 2025. godini, fokus osiguravača, ali i društva u celini, usmeren je ka glavnom trendu koji većnekoliko godina unazad dominira, a odnosi se na spremnosti osiguravača za efikasno i pravovremeno korišćenje veštačke inteligencije.
Jedan važan deo transformacije osiguravača u svim sektorima moglo bi biti efikasno integrisanje naprednih tehnoloških mogućnosti u njihove poslovne modele. Osiguravači već nekoliko godina koriste AI alate. Međutim, do nedavno, mnogi lideri u osiguranju možda nisu videli potrebu da se fokusiraju na strateško ugrađivanje AI u celoj organizaciji.
Ali nakon pojave više javno dostupnih alata za veštačku inteligenciju u protekle dve godine, čini se da veštačka inteligencija ima svoj momentum. Besplatan javni pristup i sve veća radoznalost podstiču eksperimentisanje i usvajanje u svim industrijama i među potrošačima, kako oni sve više prepoznaju transformativne mogućnosti ovih alata. Čak i za osiguravače koji su najskloniji riziku, gen AI se nalazi na prekretnici, što dovodi do višestrukih obaveza i ulaganja u prostor AI.
Dok mnogi osiguravači ostaju u fazi provere koncepta, neki počinju da integrišu generativnu AI u prioritetne oblasti kao što su procesiranje zahteva i korisnička podrška. Ovi slučajevi upotrebe mogu da obezbede bolje upravljanje rizicima i nagradama, kao i skalabilnost u kratkom roku, kako sa regulatornog aspekta, tako i sa aspekta prihvatanja unutar osiguravajućih organizacija. U stvari, istraživanje Deloitte centra za finansijske usluge (DCFS) među rukovodiocima osiguranja pokazalo je da su oblasti sa najvećim brojem implementacija generativne AI do sada bile distribucija, upravljanje rizikom i rešavanje šteta.
Dok su osiguravači dali prioritet izgradnji temelja podataka tokom poslednje decenije kako bi omogućili analitiku i digitalne mogućnosti, fokus je sada na omogućavanju njihovim ekosistemi-ma podataka da budu u stanju da podrže i skaliraju AI.
Efikasno upravljanje AI uključuje robusno upravljanje podacima i kontrolu. Kako usvajanje veštačke inteligencije izlaže organizaciju bezbrojnim rizicima – osiguravači aktivno rade na tome da temeljno razumeju svoje izvore i bazu podataka. Fokusiranje na upravljanje podacima može biti ključno za usklađenost, dok razvoj okvira transparentnosti i odgovornosti može doprineti stvaranju kulture odgovorne upotrebe veštačke inteligencije.
Razvijanje ove kulture odgovornosti među zaposlenima moglo bi da bude od ključnog značaja. Uspeh inicijativa veštačke inteligencije zavisi i od prihvatanja zaposlenih, tako da bi osiguravači u svojim strategijama trebalo da naglase ljudsku održivost, fokusirajući se na to kako mogu podržati svoje zaposlene, a ne samo na to kako zaposleni mogu doprineti rezultatu. Prema tome, inicijative AI osmišljene da pomognu zaposlenima da rade svoj posao sa manje prepreka verovatno će biti uspešne.
Kada su upitani o organizacionoj spremnosti za usvajanje generativne AI u DCFS anketi, ispitanici su naveli da su najmanje pripremljeni u pogledu dostupnosti i kvaliteta talenata u poređenju sa drugim faktorima spremnosti.
Kao što je očekivano, ispitanici su naveli da preispituju svoje strategije talenata i organizacione strukture kako bi se prilagodili novoj realnosti veštačke inteligencije. Iako mnogi osiguravači već prolaze kroz dugoročne organizacione strukturne promene, poput prelaska na okvire zasnovane na veštinama i podsticanja međufunkcionalne saradnje, takođe se fokusiraju na oblasti koje će pomoći da njihova organizacija bude spremna za AI u kratkom roku.
Potreba za više tehničkog talenta je jasna. Osim tehničke veštine, osiguravači će verovatno morati da angažuju i osobe s jedinstvenim ljudskim sposobnostima kao što su mašta, radoznalost, empatija i analitičko razmišljanje, kako bi se izdvojili u vremenu kada će rutinski zadaci sve više biti automatizovani. Međutim, oslanjanje samo na nove talente neće biti dovolj-no. Mnogi osiguravači se takođe fokusiraju na razvoj svog postojećeg internog talenta, pri čemu AI može poslužiti kao alat za obrazovanje. Na primer, neka osiguravajuća društva koriste analitiku za procenu trenutnih veština radnika i budućih potreba za veštinama čime se identifiku-je prilika za učenje i razvoj. Osiguravači takođe mogu odlučiti da se više oslanjaju na spoljne saradnike i zajedničke usluge ako nisu u mogućnosti da privuku i razviju sopstveni interni talenat u kratkom roku.
Kako osiguravači nastavljaju s investicijama u AI tehnologiju, možda će morati da dopune ova ulaganja investiranjem u talente. Jedan od lidera Deloitte-a u oblasti konsaltinga to dobro opisuje: „U prostoru veštačke inteligencije, tehnologija i talenat su dve strane istog novčića. Osiguravači razvijaju AI tehnologiju za talente, uz podršku talenata.“